Intervju: Kako biti uspješan suvremeni ljekarnik 09.07.2021.

Marina Marušić Fojs, mag. pharm., u struci je već šesnaest godina. Imala je priliku vidjeti kako se ljekarništvo mijenja i prilagođava vremenu. Pročitajte intervju i saznajte razmišljanja Marine Marušić Fojs o budućnosti ljekarništva - od administrativnog djela do rada s pacijentima.

 

Koja je razlika rada u ljekarni nekada i sada, kako gledate na novi naraštaj farmaceuta?

Premda se još uvijek smatram mlađom generacijom farmaceuta, u svojih 16 godina rada u struci imala sam prilike surađivati s vrlo različitim generacijama magistara farmacije i tehničara. Prvenstveno se promijenio način rada u ljekarnama. Recepti i baze podataka su digitalizirali, slanje faktura danas je u elektronskom obliku i generalno se protok informacija jako ubrzao. Taj tempo i brzina, koji se standardno zahtijevaju u ljekarništvu, dobili su, čini se, i dodatna krila u vrijeme pandemije. Iz tog razloga, u današnje vrijeme si više sigurno ne možemo dopustiti učenje o novostima putem pošte ili novih kartica u kartoteci gotovih lijekova. 

Pred novom generacijom farmaceuta sve je veća lepeza mogućnosti profesionalnog ostvarenja, ali isto tako i sve veća kutija s alatima vještina koje moraju steći ako žele biti suvremeni uspješni ljekarnici. Pacijenti su sve informiraniji i zahtjevniji, a autoritet ljekarnika nije više neupitan. Kolektivni autoritet struke više ne štiti u istoj mjeri pojedine farmaceute od propitkivanja njihovih preporuka i savjeta. Mislim da se time sve više stavlja pritisak i težište na stalno učenje te svakodnevno dokazivanje vlastitim znanjem.

 

Koliki je danas fokus na samog pacijenta, jesu li danas veći fokusi na administraciji i kakav to utjecaj ima na struku?

Vremena su prije bila sporija. Nekad se našlo više vremena za razgovor, kako s pacijentom i dobavljačima, tako i s kolegama unutar ljekarne. Često mi se čini da bi netko, promatrajući sa strane magistra farmacije dok radi svoj posao, mogao pomisliti da nam pacijent uopće nije u fokusu; puno vremena gledamo e-mailove, obavljamo telefonske razgovore, čak i dok smo na recepturi s pacijentom dobar dio vremena provedenog u savjetovanju gledamo u monitor računala umjesto u svog pacijenta. 

Međutim, istina je ipak malo drugačija. Danas smo puno dostupniji pacijentima kroz alternativne kanale – e-mail i telefon, informacije puno češće tražimo online, u razgovoru s pacijentom u realnom vremenu možemo provjeravati dostupnost nekog lijeka na drugoj lokaciji ili veledrogeriji, za vrijeme izdavanja lijekova moguće je provjeriti i interakcije lijekova koje možda ne znamo napamet, u slučaju defektura lijeka za čas možemo dobiti informaciju o paralelama…  Primjera je jako puno na temu toga što se sve u današnje vrijeme može dobiti od korisnih informacija za pacijenta koji stoji pred nama i treba nas da mu pomognemo. Naravno, spretnost snalaženja u digitalnim bazama i programima tek je početak onoga što dobar ljekarnik mora znati. Nezamjenjive i najvažnije i dalje ostaju vještine dobrog slušanja, empatije te dobre neverbalne i verbalne komunikacije. 

Dakle, količina administracije u današnje vrijeme se sigurno jako smanjila, a vjerujem da će u budućnosti još i više. Sjetite se samo kako je prije uvođenja e-recepata izgledalo fakturiranje recepata. Slaganje, taksiranje, razvrstavanje i brojanje tisuće tiskanica svaki tjedan! Koliko se samo vremena na to trošilo! 

 

Koliko se promijenila uloga farmaceutskog tehničara u ljekarni?

Farmaceutski tehničar, koji je uvijek neizostavan dio ljekarničkog tima, također mora pratiti sve brži tempo digitalizacije. Možda najdrastičniji primjer promjene uloge tehničara u ljekarni možemo doživjeti razmišljajući o ljekarničkim robotima za skladištenje i izdavanje lijekova. Takva robotizirana skladišta lijekova su u značajnom postotku zastupljena u ljekarnama razvijenih zemalja iz našeg  susjedstva, a kod nas tek ulaze na mala vrata.

Robotizacija bitno smanjuje vrijeme koje je potrebno za preuzimanje robe, popunjavanje ladica, kontrolu rokova i sl. Na nju treba gledati kao nevjerojatnu priliku za oslobađanje vremena kako bi se tehničari mogli baviti drugim stvarima.

Primjerice, raznim administrativnim poslovima kojima bi rasteretili magistre farmacije, sudjelovanje u dodatnim ljekarničkim uslugama, dobivanje dodatnog vremena za komunikaciju s pacijentima i, prije svega, više vremena za učenje. Vrijedni tehničari spremni na učenje i promjene isto tako mogu naći puno prilika u novim oblicima komunikacije s pacijentima.

 

Što je u ljekarništvo donijela/promijenila digitalizacija?

 

Toliko puno dobroga da sam to već spomenula i u prvom pitanju, drugom pa i u trećem. Mislim da je stvarno nemoguće zamisliti radni dan u ljekarni bez računala i interneta.

Nismo postali nesposobniji zbog toga što ne znamo raditi bez digitalnih pomagala, nego upravo suprotno – znamo da nam ti suvremeni alati pružaju toliko mogućnosti za bolju uslugu pacijentu da bi bilo vrlo neetično ne koristiti ih. 

Da ne spominjem opet e-recepte, serijalizaciju i slične velike promjene, istaknula bih samo par ne-tako-očitih primjera: preko ljekarničkih grupa na WhatsAppu/Viberu doslovno u par sekundi za recepturom možemo saznati je li negdje ostalo nekog lijeka koji je u defekturi i uputiti pacijenta u drugu ljekarnu; online edukacije – bez obzira koliko nam se sad već možda čine naporne, nezamjenjivo su odradile posao edukacije u kriznim vremenima kada nam je edukacija bila najpotrebnija; razgovor za recepturom s pacijentom koji zna samo arapski putem Google Translatea… Neprocjenjivo!

 

Što je za Vas budućnost rada u ljekarni tj., kako izgleda ljekarništvo budućnosti?

 

Moram priznati da sam jako radoznala vidjeti kako će izgledati naš posao za 10 godina, a možda već i za dvije godine. Kako se meni čini, potrebe za ljekarničkom uslugom neće nikad nestati.

Ljudi će uvijek trebati lijekove, a njih će biti sve više. Ni roboti niti digitalne baze nikada neće moći zamijeniti ljudsku riječ niti direktan kontakt.

Možda će taj direktan kontakt i empatičan razgovor postati luksuz koji si neće svi moći priuštiti, ali će briga o interakcijama lijekova, adherenciji, izradi personaliziranih pripravaka, savjetovanje o načinu uzimanja lijekova i samoliječenju zasigurno postati sve zahtjevnije područje.

Naša uloga će možda evoluirati, ali potreba za farmaceutskim znanjem će sigurno biti sve veća. Nadam se samo da će ekonomski pokazatelji ići u takvom smjeru da odgovorni za kreiranje zdravstvene politike prepoznaju i iskoriste potencijal ljekarnika u prevenciji raznih bolesti, smanjenju troškova liječenja zbog neadherencije te prilagodljivosti i dostupnosti ljekarničke usluge.  

Kako se nosite s „informiranim“ pacijentima i koji su izazovi? (informiranje na internetu, Google,…)

Zanimljivo je kad promatramo te naše pacijente. Da sam ilustrator karikatura, razvrstala bi ih u tri skupine: oni koji „sve znaju jer su pročitali“ (naravno, u izvorima upitne kvalitete), oni koji „sve znaju jer su čuli od susjede“ i oni koji bi bili najdosadnija karikatura – oni koji pitaju. U zadnju skupinu redovito spadaju naši najobrazovaniji pacijenti. Oni koji znaju, znaju i koliko ne znaju, pa nas pitaju.

Google je super izum i mi ga koristimo svaki dan, međutim trudimo se vrlo kritički procjenjivati izvore koje nam on nudi.

Treba iskoristiti sve dobro što nam tehnologija može donijeti, a ja ne znam što drugo bi nam moglo davati odgovore na sva ona pitanja koja znamo utipkati u njega. Npr., koliko puta smo našli ime uvoznika nekih pripravaka i kontakt preko Googlea! 

 

Vidite li budućnost u proširenju usluga  i koja bi bila idealna usluga koju bi pružili pacijentima?

 

Svakako. Mislim da ne postoji jedinstvena i idealna usluga koju možemo pružiti pacijentima. Bit će sve više pacijenata kojima silno treba dobar pregled farmakoterapije, onih kojima netko treba prepoznati nedijagnosticiran dijabetes, onih koji nisu svjesni da ne koriste dobro inhalatore za KOPB, oni kojima treba prilagoditi lijek da ga mogu lakše uzimati i sl.

Sve to će se u budućnosti tražiti od nas, samo s obzirom na svu veću količinu znanja koja će za sve to biti potrebna mislim da nam je specijalizacija neizbježna. Ne specijalizacija u akademskom smislu (mada ne isključujem mogućnost sve veće diverzifikacije i postdiplomskih usavršavanja), nego orijentacija u profesionalnom praktičnom smislu.

Konkretno, bilo bi šteta da netko tko je možda vrhunski u interakcijama lijekova ne pruža tu uslugu što veći dio svog radnog vremena. Možda će se i cijele ljekarne specijalizirati za određene usluge. Vjerojatno će biti uobičajena jedna osnovna razina usluga u svim ljekarnama i cijela paleta dodatnih usluga koje se neće morati niti moći raditi u svakoj ljekarni.

U idealnom društvu u kojem zdravstvena osiguranja osviješteno troše svoje novce i trude se svojim osiguranicima pružiti što više za istu količinu novaca, dodatne ljekarničke usluge bi zasigurno bile prepoznate kao dobar način uštede, bilo prevencijom, boljom adherencijom, racionalizacijom, pa i izradom personaliziranih lijekova.

 

Kako se nosite s novim izazovima u savjetovanju pacijenata i terapiji? Uspijevate li uključiti interakciju lijekova?

U današnje vrijeme da bi magistar farmacije ostao kompetentan za savjetovanje o bilo kojoj temi, pa tako i o interakcijama, jednostavno mora stalno raditi na sebi, na svojim znanjima i vještinama.

Postoje brojni alati koji nam tu mogu pomoći u obliku online baza podataka ili obrazaca za pregled terapije.

Ono što je bitno jest da nam pacijenti odlično reagiraju na takve vrste usluga. Vrijeme koje im posvetimo za dodatno savjetovanje vrijedno je ulaganje u zadovoljne pacijente.

 

Koliko je važna povezanost s liječnicima primarne zaštite i bolničkih liječnika? Osigurava li ta suradnja bolju uslugu pacijentima?

Liječnik, pacijent i ljekarnik su nerazdvojiva trijada. Da bi pacijent dobio najviše za svoje zdravlje mora imati dobru suradnju s liječnikom i ljekarnikom, ali imati i ljekarnika i liječnika koji međusobno dobro surađuju.

Naš posao fokusiran je na pacijenta i lijekove, ali moramo gledati širu sliku, razmišljati o ostalim patologijama. Upravo mi možemo puno toga napraviti kako bismo pomogli liječniku; primijetiti neke neliječene indikacije, slučajne greške kod propisivanja, polipragmaziju…

Sve te situacije treba odraditi s liječnikom direktno i diskretno. Razlika između primarne prakse i bolničkih liječnika nema puno. Naš pristup uvijek treba biti profesionalan, pristojan i uvažavajući.

Mišljenja sam da dobra suradnja neće izostati ako se kao farmaceuti najviše iskažemo upravo u onim područjima naše najveće kompetencije.